Kao prostorno najudaljenije mjesto od grada Raba, već kroz srednjovjekovno doba postoje zapisi o prisustvu svećenika ili redovnika koji su dolazili ili pak obitavali na području Lopara i vršili dušebrižničku i liturgijsku službu, osobito vezani uz danas poznatu crkvu Rođenja B.D. Marije, a davno prije znanu kao crkvu sv. Marije Magdalene u šumi.
Već od 17. stoljeća Lopar je imao određenu samostalnost kao svojevrsna ispostava (kuracija) gdje su bili nastanjeni i djelovali svećenici, određeni od Stolnog kaptola u Rabu.
Status župe Lopar je dobio 1715. godine.
Prvi župnik je postao Antun Tesser i od tada se redovno vode župne matične knjige, kao i popis svih svećenika u župničkoj službi.